5 negativnih utjecaja sojinog mlijeka na okoliš

Usred ugodnog okusa, nutritivnih prednosti i već utvrđenih prednosti ove popularne zamjene za mliječni proizvodi, postoje i utjecaji na okoliš sojino mlijeko, koji, kada se pažljivo ispita, može ljude odvratiti od odabira ovog biljnog mlijeka.

Sojino mlijeko bliska je zamjena za konvencionalne mliječne proizvode (mlijeko od krava) proizvedeno relativno jednostavnim procesom koji uključuje namakanje, mljevenje i cijeđenje sojinih zrna kako bi se izvukla tekućina koja podsjeća na mliječno mlijeko.

Komercijalna proizvodnja sojinog mlijeka slijedi sličan proces u većoj mjeri, s dodatnim koracima kao što je homogenizacija i ultravisoka temperatura (UHT) obrada kako bi se osigurala konzistentnost proizvoda i sigurnost za dugotrajno skladištenje.

Iako je sojino mlijeko steklo priznanje zbog svojih prehrambenih prednosti i etičkih razloga, ključno je pažljivo ispitati njegove utjecaje na okoliš kako bi se u potpunosti razumjelo njegovo mjesto u širem okruženju održivih izbora hrane.

U redu, zadubimo se u to.

Utjecaj sojinog mlijeka na okoliš

Je li sojino mlijeko dobro za vas? Top 10 zdravstvenih prednosti sojinog mlijeka - Vegan Food & Living

Utjecaj proizvodnje sojinog mlijeka na okoliš ima različite dimenzije, utječući ekosustavi, bioraznolikosti, i globalna održivost. Ti utjecaji uključuju:

  • Krčenje šuma
  • Velika potrošnja vode
  • Emisije stakleničkih plinova
  • Monokultura i gubitak bioraznolikosti
  • Genetski modificirani organizmi (GMO)

1. Krčenje šuma

Krčenje šuma, utjecaj proizvodnje sojinog mlijeka na okoliš, odnosi se na krčenje šuma kako bi se napravio prostor za uzgoj soje. Ova praksa posebno je raširena u regijama poput Amazonska prašuma, gdje se ogromna prostranstva zemlje krče kako bi se zadovoljila rastuća globalna potražnja za sojom, ključnim sastojkom u proizvodnji sojinog mlijeka.

Krčenje šuma za uzgoj soje uključuje uklanjanje raznolikih i često starih ekosustava, što rezultira gubitak biološke raznolikosti i uništenje staništa za nebrojene biljne i životinjske vrste.

Ove šume ne samo da su dom širokom spektru divljih životinja, već imaju i ključnu ulogu u regulaciji klime, vodenih ciklusa i sekvestracija ugljika.

Štoviše, krčenje šuma značajno doprinosi emisije stakleničkih plinova, jer drveće skladišti ugljični dioksid apsorbiran iz atmosfere.

Kada se šume krče i spaljuju, bilo izravno ili neizravno, kako bi se pripremilo zemljište za uzgoj soje, ovaj pohranjeni ugljik se ispušta natrag u atmosferu, pogoršavajući klimatske promjene.

2. Velika potrošnja vode

Proizvodnja sojinog mlijeka podrazumijeva značajnu potrošnju vode, što se uglavnom pripisuje uzgoju soje. Soja zahtijeva dovoljno vode tijekom svog ciklusa rasta, od klijanja do žetve.

Ta je potražnja posebno izražena u regijama gdje se soja intenzivno uzgaja, često u monokulturnim sustavima.

Proces počinje namakanjem osušenih zrna soje u vodi nekoliko sati kako bi omekšale, što olakšava kasniju obradu. Nakon namakanja, grah se melje i miješa s vodom kako bi se stvorio a suspenzija, koji se potom kuha da se izvuče mlijeko. Ovaj proces, od namakanja do kuhanja, troši znatne količine vode.

Štoviše, uzgoj soje obično se oslanja na navodnjavanje kako bi se osigurao optimalan rast i prinos, posebno u regijama s ograničenom količinom oborina. Često se koriste veliki sustavi navodnjavanja, što dovodi do daljnje potrošnje vode.

Osim gore navedenih točaka, soja ima specifične potrebe za vodom u različitim fazama rasta, pri čemu se najveća potražnja javlja tijekom cvatnje i punjenja mahuna, što zahtijeva obilno navodnjavanje.

3. Emisije stakleničkih plinova

Emisija stakleničkih plinova povezani s proizvodnjom sojinog mlijeka prvenstveno proizlaze iz nekoliko ključnih faza u lancu uzgoja i prerade soje. Ove emisije pridonose širim problemima klimatskih promjena i globalnog zatopljenja.

Jedan značajan izvor emisije stakleničkih plinova u proizvodnji sojinog mlijeka je prenamjena zemljišta, posebno šuma i drugih prirodnih staništa, u polja soje. Ova promjena korištenja zemljišta oslobađa velike količine ugljični dioksid (CO2) pohranjen u drveću i tlu u atmosferu.

Osim toga, kada se šume krče spaljivanjem, oslobađa se ugljični dioksid, kao i drugi moćni staklenički plinovi poput metan (CH4) i dušikov oksid (N2O).

Intenzivne poljoprivredne prakse koji se obično koriste u uzgoju soje, poput sintetičkih gnojiva i pesticida, mogu pridonijeti emisiji stakleničkih plinova.

Emisije dušikovog oksida proizlaze iz primjene gnojiva na bazi dušika, dok se emisije metana mogu pojaviti iz poplavljenih rižinih polja, koja se ponekad koriste u rotaciji s usjevima soje.

Prerada zrna soje u sojino mlijeko zahtijeva energiju, prvenstveno za mljevenje, zagrijavanje i pasterizaciju. Izvori energije koji se koriste u tim procesima, bilo fosilna goriva ili obnovljivi izvori, mogu rezultirati emisijom stakleničkih plinova, ovisno o njihovom intenzitetu ugljika.

Gornjim načinima na koje sojino mlijeko dovodi do emisije stakleničkih plinova dodaje se transport i distribucija sojinog i već gotovog sojinog mlijeka.

Prijevoz sojinog zrna od farmi do pogona za preradu i zatim distribucija sojinog mlijeka potrošačima podrazumijeva korištenje energije, obično u obliku izgaranja goriva u vozilima. Ove aktivnosti povezane s prijevozom emitiraju stakleničke plinove, posebice ugljični dioksid, pridonoseći ukupnom ugljičnom otisku sojinog mlijeka.

Na kraju, odlaganje otpada nastali tijekom proizvodnje sojinog mlijeka, poput sojine pulpe ili otpadnih voda, također mogu dovesti do emisije stakleničkih plinova. Anaerobna razgradnja organske tvari na odlagalištima otpada ili u vodenim tijelima može proizvesti metan, snažan staklenički plin.

4. Monokultura i gubitak bioraznolikosti

monokulture, koji prevladava u proizvodnji sojinog mlijeka, uključuje uzgoj velikih površina s jednim usjevom, često sojom. Ova praksa dovodi do gubitka različitih ekosustava, uključujući šume i travnjake, jer se pretvaraju u ekstenzivna polja soje.

Takva transformacija staništa narušava prirodne krajolike i istiskuje domaće biljne i životinjske vrste, smanjujući biološku raznolikost.

Pomak prema sustavima monokulture daje prednost uzgoju soje u odnosu na očuvanje autohtonih vrsta. Kao posljedica toga, mnoge biljke, insekti, ptice, a sisavci gube svoja staništa i izvore hrane, što dovodi do smanjenja populacije i lokalnog izumiranja.

Štoviše, genetska ujednačenost monokulturnih sorti soje povećava osjetljivost na štetočine, bolesti i okolišne stresove, potkopavajući dugoročnu otpornost usjeva i produktivnost.

Kontinuirana monokultura soje doprinosi degradacija tla, iscrpljujući hranjive tvari u tlu, povećavajući eroziju i ometajući mikrobne zajednice tla. Bez plodoreda ili diverzifikacije, tla s vremenom postaju manje plodna, ugrožavajući održivost poljoprivrede.

Osim toga, veliko oslanjanje na navodnjavanje u monokulturnom uzgoju pogoršava iscrpljenost vodnih resursa, postavljajući daljnje izazove za okoliš, osobito u regijama koje već imaju nedostatak vode.

5. Genetski modificirani organizmi (GMO)

Genetski modificirani organizmi (GMO) se obično koriste u uzgoju soje zbog svojstava poput otpornosti na herbicide i povećanog prinosa.

Iako GMO soja može poboljšati poljoprivrednu produktivnost, javlja se zabrinutost u vezi s njezinim utjecajem na okoliš. Ova zabrinutost uključuje potencijalne rizike za biološku raznolikost, kao što je nenamjerno širenje GM svojstava na populacije divljih biljaka i gubitak genetske raznolikosti unutar usjeva soje.

Osim toga, uporaba GMO-a može pogoršati probleme poput otpornosti korova na herbicide i narušavanje ekološke ravnoteže.

Rješavanje ovih problema uključuje pažljivo praćenje i regulaciju uzgoja GMO-a, promicanje očuvanja bioraznolikosti i istraživanje alternativnih poljoprivrednih pristupa kako bi se smanjili ekološki rizici povezani s GMO sojom u proizvodnji sojinog mlijeka.

Zaključak

Zaključno, dok sojino mlijeko nudi obećavajuću alternativu tradicionalnim mliječnim proizvodima, njegov utjecaj na okoliš naglašava važnost usvajanja održivih praksi tijekom cijelog životnog ciklusa.

Rješavanje problema kao što su krčenje šuma, korištenje vode, emisije stakleničkih plinova i gubitak bioraznolikosti zahtijeva višestruki pristup koji uključuje suradnju među dionicima, od farmera i proizvođača do potrošača i kreatora politike.

Davanjem prioriteta odgovornoj nabavi, promicanjem regenerativne poljoprivredne prakse i podržavanjem transparentnih opskrbnih lanaca, možemo težiti budućnosti u kojoj sojino mlijeko ne samo da hrani naša tijela, već i održava planet za generacije koje dolaze.

Preporukas

Pisac sadržaja at EnvironmentGo | + 2349069993511 | ewurumifeanyigift@gmail.com | + postovi

Ekološki entuzijast/aktivist vođen strašću, geo-ekološki tehnolog, pisac sadržaja, grafički dizajner i stručnjak za tehno-poslovna rješenja, koji vjeruje da je na svima nama da naš planet učinimo boljim i zelenijim mjestom za život.

Idi za zeleno, učinimo zemlju zelenijom !!!

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.